Međunarodni dan svjesnosti o mucanju u svijetu se obilježava još od 1998. godine s ciljem senzibilizacije javnosti za potrebe osoba koje mucaju. U Hrvatskoj se ovaj dan obilježava od 2000. godine na inicijativu Hrvatske udruge za pomoć osobama koje mucaju „Hinko Freund“.
Hrvatski sabor je 20. ožujka 2009. godine proglasio 22. listopada Danom svjesnosti o mucanju u Republici Hrvatskoj čime smo postali prva država u svijetu koja je na ovaj način otvorila vrata podizanju svjesnosti o mucanju, boljem razumijevanju i pomoći osobama koje mucaju.
Međunarodni dan svjesnosti o mucanju zajedničkim snagama obilježavaju osobe koje mucaju, članovi njihovih obitelji, logopedi i drugi stručnjaci, istraživači i kliničari koji se bave mucanjem.
Simbol podizanja svijesti o mucanju predstavlja tirkizna trakica koja za osobe koje mucaju simbolizira mir i oslobađanje, ali i potrebu za osloncem i razumijevanjem drugih ljudi s kojima žele podijeliti svoja iskustva.
S obzirom da je podrška i razumijevanje okoline iznimno važno osobama koje mucaju, ove godine su se i djelatnici OB „Dr. Ivo Pedišić“ u Sisku pridružili obilježavanju Dana svjesnosti o mucanju te nošenjem tirkiznih trakica dali podršku osobama koje mucaju.
Mucanje je složen govorni poremećaj kojeg karakteriziraju nestandardna govorna ponašanja u vidu ponavljanja dijelova riječi i rečenica, produžavanja vokala, zastoja i neadekvatnih stanki u govoru, dodavanja različitih glasova i poštapalica.
Ono što često ljudi koji ne mucaju ili nemaju člana obitelji koji muca i ne pomišljaju je činjenica da mucanje ne čine isključivo navedene teškoće u govoru nego i strah od govora i govornih situacija, emocionalne reakcije, neadekvatne fiziološke reakcije poput pojačanog znojenja, crvenila lica, ubrzanog pulsa, povećane mišićne napetosti, a s ciljem prevladavanja netečnosti osobe koje mucaju čine i različite popratne pokrete tijela, glave i udova.
Iako se provode brojna istraživanja o uzrocima mucanja, još nije u mogućnosti izdvojiti točan uzrok. Ono što nam dobiveni podaci pokazuju je da na pojavu mucanja utječu karakteristike govorno-jezičnog razvoja u kombinaciji s određenim fiziološkim, psihološkim i okolinskim faktorima.
Mucanje se najčešće javlja između druge i pete godine života, a može se javiti i kasnije. Procjenjuje se da muca oko 2,5% djece predškolske dobi, a broj osoba koji muca u odrasloj dobi se smanjuje na oko 1%. U ranoj dobi omjer djevojčica i dječaka koji mucaju je podjednak, dok u odrasloj dobi prelazi u korist muškaraca (4:1).
Osim brojnih indirektnih i direktnih terapija mucanja koji će educirani stručnjaci moći primijeniti u radu s djecom i odraslima koji mucaju, važno je znati što svatko od nas može učiniti kako bi pomogao osobama koje mucaju. U razgovoru s osobom koja muca dobro je održavati očni kontakt, osigurati osobi dovoljno vremena za odgovor, ne požurivati i ne dovršavati riječ ili misao umjesto govornika, pokazati interes za ono što nam sugovornik govori, a ne reagirati na način govora.
Da mucanje nije razlog koji nas može spriječiti u postizanju velikih uspjeha u životu dokazuju i brojne poznate osobe koje su upoznale mucanje iz vlastitog iskustva među kojima su Bruce Willis, Samuel L. Jackson, Nicole Kidman, B. B. King, Elvis Presley, Tiger Woods i brojni drugi. I u Hrvatskoj imamo divne primjere uspješnih ljudi koji su ostvarili zavidne pjevačke, sportske i glumačke uspjehe te bili proglašeni i komunikatorom godine.
Martina Boltužić Dževerlija, prof. logoped
ECSF specijalist za poremećaje tečnosti govora
